Tatjana Smiljanić
KLOVNOVI UBICE - FIKCIJA I STVARNOST
Updated: Jul 18, 2019

Iako će se mnogi od vas nasmejati na sam pomen straha od klovnova ili koulrofobije, znajte da ovo nije ni malo bezazlen strah. Naprotiv, u pitanju je veoma ozbiljna fobija koja se objašnjava nerazumevanjem dvostrukog identiteta zabavljača, koji će učiniti sve da vas nasmeje, a iza groteskne maske se krije nešto potpuno drugačije, stvarnije. To je ono što ljudi instinktivno osećaju kod svakog ko nosi masku, a kod klovnova posebno, jer su im najviše izložena deca, oni su najranjiviji i lako ih je izmanipulisati, što klovnovi i čine, ne bi li ih naveli da poveruju u njihove trikove i glumu. A, priznaćete, kad se neko toliko trudi da vas obmane, na neki način, to ume da probudi oprez, strah, želju za povlačenjem i otvoren otpor. A, uz to, ne možete reći da su svi klovnovi simpatični, pogotovo ako znate priče o nekima od njih. Odabrala sam dva klovna o kojima ću napisati priču, dva koja bi zaplašila svakog odraslog čoveka, a decu i da ne pominjem. Zbog oba ćete osetiti jezu i gađenje, a oni koji osećaju nelagodu i strah u njihovoj blizini, samo će potvrditi zašto je to tako.
Prvi klovn iz ove priče je izmaštani lik, iz glave Roba Zombieja premešten u strip i na veliko platno. Njuška koja se ne zaboravlja. Prejako našminkan, matori klovn, odvratih požutelih zuba, iskežen, vulgaran, brutalni sadista koji ne štedi na psovkama i uvredama, glavom i bradom - Captain Spaulding. Ovaj fiktivni lik započeo je svoju karijeru na filmskoj traci u "House of 1000 corpses" (2003) i nastavio je u "The Devil's Rejects" (2005), da bi ovih dana ponovo pokazao svoj prepoznatljiv lik u "3 FROM HELL" (2019) koji je, u stvari, sequel "The Devil’s Rejects". Priča ovog bića iz pakla počinje u gradiću Ruggsville, Texas. Pod pravim imenom, Johnny Lee Johns je odrastao u sirotištu za dečake, a onda ga je usvojila porodica Altamont. Charlie Altamont je bio njegovih godina i postali su vrlo brzo prijatelji i saučesnici u brojnim nedelima koja su počela da se nižu. Jednom prilikom, Charlie je video šta je Johnny uradio nekom mladiću, dok ga je prebijao do smrti, i dodelio mu nadimak "Cutter". Nadimak je bio ogledalo njegovog mentalnog sklopa, koji se hranio fotografijama raznih zločina i informacijama o njima, koje je opsesivno skupljao, kao i slikama raznih deformiteta koje je pronalazio u novinama. Skupljanje ovih jezivih uspomena postalo mu je hobi i oblikovalo je njegov drugi identitet. Počeo je da se oblači kao klovn, a svojim žrtvama, na početku svoje karijere ubice, predstavljao se kao Mister Ding - Dong i Bo - Bo.
1947. god. došlo je do sudbonosnog susreta sa Mother Firefly koja je imala sina Rufusa i ćerku Tiny iz prvog braka.. Iz ove poremećene veze rodila se Vera Ellen, poznatija kao Angel Baby, ili samo Baby, koja je, po surovosti, bila potpuno na svog oca. Slučaj je hteo da se put ovog zlikovca ukrsti sa putem Otisa B. Driftwooda, koji je doveo sa sobom i Dr. Satana i celu porodicu nazvao Firefly Family.


Porodica je postala poznata po stravičnim zločinima koje je činila pod krovom njihove kuće, prozvanom Kućom 1000 leševa. Otis je Johnna "Cuttera" nazvao Captain Spaulding, po liku Captaina Jeffreya T. Spauldinga kojeg je Groucho Marx glumio u filmu "Animal Crackers" (1930), a čiji je veliki obožavatelj i on i sam Rob Zombie.


Captain je prekinuo posao sa bordelom koji je vodio zajedno sa Charliejem, a sumnjao je i da mu drugar od detinjstva radi iza leđa. Pokrenuo je vlastiti biznis sa kućom strave koju je nazvao "Captain Spaulding’s Museum of Monsters and Madmen". U sklopu ovog posla bila je i benzinska stanica sa malim restoranom u kom je posluživao prženu piletinu. Ova atrakcija je privlačila najviše tinejdžere koji su uvek u potrazi za dobrom zabavom, a njegov program "Murder Ride" u kom je predstavljao najpoznatije serijske ubice, bio je odličan mamac za ove naivne umove. Sam muzej je imao još jedan nivo ispod poda koji je vodio u dubine bivšeg rudnika, čijim se hodnicima stizalo do groblja uz kuću Firefly porodice. Tu su žrtve nalazile put do mučne i jezive smrti kojoj je prethodilo stravično mučenje ovih psihotičnih sadista što su uživali u kricima i preklinjanju žrtava da ih ostave u životu. Sam Kapetan je bio potpuno poremećen, zaluđenik koji se hranio tuđom patnjom, bezosećajna nakaza koja je umela da proizvede samo čist teror, skupa sa svojom porodicom u kojoj se najviše borio za autoritet, sa Otisom koji je, kao i on, bio kontrol - manijak. Na svojoj desnoj podlaktici, na ruci kojom je masakrirao svoje prestravljene žrtve, ponosno je nosio istetoviranog Johna Waynea. Ovo je zanimljivo zbog toga što je drugi klovn iz ove priče, takođe, Wayne.


Nakon što je otkrivena porodična, krvava jazbina, u poteru za njima je krenula policija, ganjajući ih do iznemoglosti. Kada su Spaulding, Otis i Baby shvatili da su došli do kraja svog ubilačkog pohoda, zaleteli su se svojim kabrioletom u policijsku barikadu, ne želeći da provedu život u zatvoru. Svo troje je izrešetano uz pesmu "Free Bird" benda Lynyrd Skynyrd.

Drugi klovn koji je zauvek uterao strah u kosti svakom normalnom čoveku koji je čuo njegovu priču, istinitu priču, to moram napomenuti, je John Wayne Gacy. On je bio sve ono što zamišljamo kad se govori o prosečnom američkom građaninu. Čak ni to što je zbog
sodomizacije dvojice mladića odslužio desetogodišnju kaznu zatvora, nije bilo prepreka da ga, u drugom gradu, ponovo prihvate kao vrednog i perspektivnog člana zajednice i da mu se ponovo pokloni poverenje. Njegova priča podseća na većinu priča onih koji su od malih nogu bili prinuđeni da trpe maltretiranje, omalovažavanje, vređanje, zlostavljanje, prebijanje i razne opscenosti od kojih se malo dete ne može odbraniti, a koje zauvek menjaju njegovu ličnost i vode do psihopatije i poremećaja koji ugrožavaju i njih, na putu ka sazrevanju, kao i sve one u njihovoj blizini. Johna je njegov otac maltretirao do nečuvenih granica, jer je bio nepodnošljivi alkoholičar, preke naravi. Sinu je tokom odrastanja neprestano usađivao ideje da nije vredan života, da je glup, da se ponaša kao curica, a potiskivanje plača koje je mališan savladao, još više ga je ljutilo i postajao je nemilosrdan. Kad je John napunio sedam godina, postao je seksualna igračka porodičnom prijatelju, ali nije to smeo poveriti roditeljima, jer se plašio da mu otac neće verovati i da će njega okriviti za to i strogo ga kazniti. Uprkos strahu od oca, ipak mu se potajno divio i za sve što je radio, očajnički je želeo njegovo odobravanje i podršku koju nikada nije dobio. Tokom školovanja, otkriveno je da ima urođenu srčanu manu, zbog koje nije smeo da bude fizički aktivan, pa je mnogo dobio na težini, zbog čega su mu se deca rugala, a otac ga je prezirao. Sa jedanaest godina, Gacy se razboleo. Doživljavao je česte nesvestice i po bolnicama je proveo nekoliko godina dok nisu utvrdili da je na mozgu imao krvni ugrušak koji je izlečen. Pošto nije uspevao da nadoknadi propušteno gradivo, ispisao se iz škole, a kad je napunio 18, pobegao je od kuće. Živeo je i radio u Las Vegasu tri meseca. Zaposlio se kao pomoćnik u mrtvačnici, gde je i spavao na stolu za balzamovanje. Jedne večeri je legao u kovčeg u kom je bio mrtav tinejdžer i prvi put je osetio neverovatno seksualno uzbuđenje dok je milovao hladno, nepomično telo. Ovaj doživljaj ga je toliko uplašio, da je odmah ujutro pozvao majku, moleći je da nagovori oca da mu dopusti da se vrati kući. Povratak kući je bio novi početak.Zaposlio se, napredovao, oženio se, počeo da zabavlja decu po komšiluku, kao klovn Pogo.


Prva senka na njega je pala kada se mladić, kojeg je Gacy zamolio da mu uradi nešto oko kuće, požalio ocu da ga je ovaj napao. Slučaj je prijavljen, ali je policija odbila da uhapsi uglednog člana društva koji je pošteno radio i trudio se da izgradi svoj život, uprkos teškoj prošlosti. Međutim, uskoro je stigla još jedna prijava i osuđen je na kaznu zatvora. Dok je bio odsutan, žena se razvela od njega, a on se, nakon odslužene kazne, tokom koje mu je umro otac, preselio u Chicago. Tu se ponovo oženio, dobio sina i ćerku, ponovo izgradio karijeru, da bi se sa porodicom uskoro preselio u Waterloo, Iowa. Vodio je tri restorana ženinog oca "Kentucky Fried Chicken", a bio je i politički aktivan. U njegov život ušla je droga i prostitutke, osećao je veliko samopoštovanje i divljenje prema svemu što je činio, tražio je da ga na raskalašnim žurkama oslovljavaju sa "Colonel", a onda je počeo da radi i sve ono što je dugo skrivao ispod bezazlene, dobroćudne spoljašnjosti kojom je zavaravao svoje prijatelje, porodicu i komšije. Preuredio je deo kuće u koji je dovodio mladiće, obećavajući im porno časopise i filmove, a onda ih nalivao alkoholom i silovao. Većina mladića nije mogla da pruži otpor ovom krupnom monstrumu, već su, onako pijani i bespomoćni dočekivali jutro postiđeni i zaplašeni njegovim pretnjama i ucenama. Nekima je čak govorio da su deo istraživačkog programa i davao im za opscenosti kojima ih je izlagao po 50 dolara. Tako je sebi osiguravao rad u tajnosti. Ipak, ni to nije dugo potrajalo i gad je shvatio da sam seks nije dovoljan da se utaži njegova glad. Jedne večeri je na autobuskoj stanici pokupio mladića kojem je pobegao autobus. Odveo ga je u vožnju gradom, a ujutro ga divljački izbo nožem. Timothy Jack McCoy, za kojeg je tvrdio da je ušao u sobu sa nožem, da bi ga ubio na spavanju i opljačkao, bio je prva od 33 žrtve koje je silovao, ubio i zakopao u svoj podrum strave. U podrumu je pronađeno njih 26, a ostali su bili u kući i garaži. Kad je uhapšen i kad je priznao zločine, izjavio je da se nakon svakog ubistva osećao potpuno isušeno, ali je doživljavao snažan orgazam. Za njega je smrt "krajnje, ultimativno uzbuđenje". Tokom suđenja je pokušavao da se izvuče na ludilo, ali mu nisu poverovali. U poroti je bilo pet žena i sedam muškaraca, a doneli su odluku o kazni za manje od dva sata. Usmrćen je inekcijom, 10. maja 1994.


Gacy je bio inspiracija za još jednog jezivog klovna koji je izašao iz pera Stephena Kinga - Pennywisea, koji je je uništio mirne snove mnogima od vas.
A vi sad dobro razmislite koliko su klovnovni zapravo zabavni...