Tatjana Smiljanić
BRBLJIVAC ZED VS BOBCAT THE GREAT

autor Tatjana Smiljanić
Pretpostavljam da se većina vas koji ste ovde seća ovog momka koji nas je zasmejavao svojom potpuno nenormalnom pojavom u 'Police Academy'.
Ubrzani pokreti, neartikulisan govor, kolutanje očima, bili su ono po čemu je bio prepoznatljiv Robert Francis Goldthwait, koji je sam sebe nazvao Bobcat. Samo zbog Zeda je vredelo pogledati film koji je bio obična, mala komedija, bez neke velike vrednosti. Fore koje smo videli milion puta, spakovane na jednom mestu, nisu bile moja šolja čaja, ali ovaj mladac definitivno jeste.

Kad zagrebete po prošlosti glumca kog je, nažalost, definisala ova uloga, možete naići na veoma zanimljive podatke koji će ga prikazati u svetlu drugačijem od onog kakvog očekujete, jer Bobcat je jedan veoma ozbiljan čovek koji nikad ništa nije shvatao olako. A najozbiljnije je shvatao komediju. I dok su se mladići, obično, okretali za devojkama i flašom, on je pisao tekstove za svoje stand-up nastupe, kojima je zarađivao za život. Ako dobro izračunamo, znajući da je rođen 1962. a da je počeo da nastupa sa 15, Bobcat se komedijom bavi već 43 god. što je za svako poštovanje. Naravno, nikad mu nije išlo kao podmazano, jer se nije bavio opšte - prihvaćenom komedijom, laganom za progutati.

Njegov smisao za humor nailazio je često na podozrenje i odbijanje kod onih sa uskom pameću. Čak su mu i neke kolege zamerale i kritikovale ga, jer je voleo da testira javno mnjenje bizarnim provokacijama i degutantnim temama. Filmovi koje je stvarao bili su oštri, scene su bile na ivici pristojnosti, sa mnogo više crnog humora nego što je viđeno do tada. Snimao je sa malim budžetom, i želeo je da što više prelazi granicu dobrog ukusa zbog uskogrude američke publike, naviknute na jeftine trikove i zadane norme nekog žanra, kojima se on najviše opirao. Iako je prihvatio uloge u nekim filmovima samo da bi mogao plaćati račune i izdržavati porodicu, nije odustao od vlastitih filmskih ideja. 1991. snimio je film 'Shakes the Clown' koji je odmah postao klasik, a broj serija za koje je pisao scenario i koje je režirao, zaista je impresivan.

Ono što nam najbolje govori o njegovom karakteru su neki događaji čiji je akter bio, kao i prijateljstva koja je negovao i čudna neprijateljstva koje, sigurno, niste očekivali. Kada je 1994. gostovao u 'The Arsenio Hall Show' toliko je bio iznerviran zbog činjenice da se šou ukida, da je sprejom,po kulisama ispisao 'Paramount Sucks', direktno prozivajući matičnu kuću šoua koji se prikazivao od 1989. do 1994. Podsećanja radi, Arsenio Hall je već bio poljuljan slabim rejtingom šoua koji je imao sve jaču konkurenciju, a najavljeni intervju sa Louisom Farrakhanom, promoterom prava afro-amerikanaca i liderom 'Nation of Islam' pokreta, samo je ubrzao njegov otkaz. Intervju nikad nije snimljen.

U jeku tih događaja, Bobcat je gostovao u još jednoj emisiji - 'The Tonight Show'. Voditelj Jay Leno je hvalisavo i nametljivo govorio o nekim stvarima koje su se glumcu u trenutku zgadile. Shvatio je da ne pripada tu, da čovek pored njega pokušava da se stavi u sam vrh popularnosti, ne vodeći računa o onima koji ostaju ispod njega, ustao je sa stolice i zapalio je. Mnogo godina kasnije objasnio je taj postupak rečima:
'Bila je to prekretnica u mojoj karijeri. Bio sam tako umoran od kolotečine šou biznisa u koju sam upao: sledeći scenario, sledeća pilot - epizoda...Hoćeš li dobiti posao koji će promeniti sve? Kako užasan način života.'


Nastavio je sa serijama za svoju dušu, stand-up nastupima, kad god se smanji budžet, a onda je snimio dramu 'World's Greatest Dad', sa svojim prijateljem Robinom Williamsom.

Ova izuzetno teška priča o ocu koji na sve moguće načine pokušava da sakrije pravi uzrok smrti svog sina, vešajući njegovo beživotno telo u orman, i pišući oproštajno pismo u njegovo ime, bila je ono što se od Bobcata nikako nije očekivalo. U filmu je imao malu ulogu, ali dovoljnu da bude u istom kadru sa najboljim prijateljem.

Prijateljstvo sa Robinom bilo je nešto najbolje što je imao, a njegova smrt je u njemu ostavila veliku prazninu. Robin je patio od LBD (Lewy body dementia) sindroma koji je ubrzano uništavao njegov mozak, njegovo pamćenje. Najbolji prijatelji su svakodnevno razgovarali, i nikad nisu završili razgovor bez da su jedan drugom rekli 'Volim te'.


Međusobno su se pomagali, bodrili se u pronalaženju novih poslova, a Bobcat je nakon Robinove smrti rekao da mu je najteže bilo da svedoči očajničkim prijateljevim pokušajima da upamti tekst za ulogu. Ljutilo ga je što su njegovu bolest svrstavali u klasičnu depresiju, a vešanje proglašavali činom izazvanim drogom i alkoholom, što nije bilo istina.



S druge strane, Bobcat ima svog arhineprijatelja.
Poznato je da njegov odnos sa Jerryjem Seinfeldom više nego loš. Obostrana netrpeljivost često je pominjana u raznim emisijama, a oni su se uvek s podsmehom izjašnjavala jedan o drugom. Pošto veoma volim i Boba i Jerryja, neću napisati ništa više od ovoga. Koga interesuje vise ima google.

I, naravno, pogledajte dragog Zeda...Nezaboravno...