ANABEL LEE - EDGAR ALLAN POE -prevod Tina Ujevića

ANABEL LI

Prije mnogo, i mnogo ljeta U kraljevstvu na obali Življaše djeva znana sred svijeta Pod imenom Anabela Li, I življaše sred briga i radosnih sjeta Da me voli i da se volimo mi.

Bio sam dijete i bila je dijete U kraljevstvu, što plaču valovi, No ljubavlju većom od ljubavi svete Ljubljasmo se ja i Li, Te nam na ljubavi nebeske čete Zaviđahu, anđeli svi.

I tako prije ljeta i ljeta U kraljevstvu, što plaču valovi, Vjetar iz oblaka skrši poput cvijeta Moju lijepu Anabelu Li, I tako njoj brata žalost dopa, Da je ponese daleko od mene, Da je u kamenom grobu zakopa, Što ječi od umorne pjene.

Anđeli nesrećni i u raju Zaviđahu njoj i meni I, zato (svi ljudi znaju U kraljevstvu, što ga more mi) U noći iz magle zaduhaju Vetri i ubiju moju Anabelu Li.

No naša je ljubav jača od one Njih, što bjehu stariji no mi, Njih, što jesu umniji no mi, Pa ni anđeli s vrh vasione, Pa ni bjesovi, što pod morem rone, Dušu ne mogu rastaviti: dušu mi Od duše lijepe Anabele Li.

Kad mjesec sine, nosi mi sanje O lijepoj Anabeli Li; Kad zvijezde izađu, sinu oči danje Prelijepe Anabele Li; I tako noću za noći ja sjedim I dragu, moju ljubav i moj život gledim, Tamo u grobnici na valu, U njenom grobu na zvučnome žalu.